filteri close
Objavljeno: 26.09.2019. Image source: Michal Jarmoluk/Pixabay
300x600

Polne bolesti mogu biti jako opasne, a uopšte ne moraju imati simptome.

Seksualni kontakt na jednu noć, letnja romansa, novi seksualni partner, stalni partner koji vas je prevario, vi ste bili neverni – sve ovo su samo neki od razloga koji nas mogu naterati da se zapitamo: „Imam li polno prenosivu bolest ?“

Ako se pregledate ispod pojasa i vidite da vas ništa ne svrbi, da nema ranica, da nema čudnih izlučevina ili mirisa, ne boli vas dok urinirate, prosto ne možete da pronađete nijedan razlog da odete na lekarski pregled. To znači da je sve u redu, zar ne?

Pa ne baš, jer sasvim je moguće imati polno prenosiva bolest (PPB) a ne znati za nju. Nekada su simptomi jako blagi. Nekada se mogu pomešati sa drugim stanjima, kao kada, žene na primer, imaju izlučevine od kandidijaze. Ponekad seksualno prenosive bolesti nemaju nikakve simptome, ali mogu da izazovu zdravstvene probleme.

Isto kao što na koži ili u usnoj duplji ili digestivnom traktu možemo imati patogene, tako ih isto možemo imati i unutar genitalija. Jedini način da saznate da li imate seksualno prenosivu bolest van svake sumnje je da odete na medicinski pregled.

Žene obično o svom seksualnom zdravlju razgovaraju sa svojim ginekolozima, ali i žene i muškarci mogu pričati sa svojim redovnim lekarima opšte prakse, koji takođe mogu sprovesti testiranje.

Šta treba da znate

Seksualno prenosive bolesti su sasvim uobičajene i rasprostranjene. Većina odraslih osoba je bar jednom imala neku tokom života. Ako se ne testirate, možda je možete preneti nekom drugom. Čak i ako nemate simptome, ove bolesti mogu biti opasne po vaše zdravlje ili po zdravlje vašeg partnera.

Neke od seksualno prenosivih bolesti, kao što su hlamidija ili gonoreja mogu da dovedu do sterilnosti, naročito kod žena. Druge PPB, kao što su sifilis ili sida mogu biti smrtonosni. Ako se godinama ne leči, sifilis može ozbiljno oštetiti vaš mozak, nervni sistem i srce.

Druge mogu izazvati rak grlića materice kod žena, rak penisa kod muškaraca ili rak anusa i kod žena i kod muškaraca.

Kada se, dakle, treba testirati? Ne postoji univerzalan odgovor na ovo pitanje, jer zavisi od nekoliko faktora:

  • Vašeg uzrasta
  • Vašeg pola (žene se češće testiraju jer je kod njih opasnost od neplodnosti veća)
  • Da li imate više seksualnih partnera ili imate novog seksualnog partnera
  • Trudni ste
  • Ako ste muškarac koji upražnjava seks sa drugim muškarcima
  • Ako upražnjavate nebezbedan seks (seks bez kondoma ili takav seks koji vas dovodi u dodir sa partnerovom krvlju, spermom ili vaginalnim tečnostima)
  • Ako delite igle

Ako se nikada niste testirali a seksualno ste aktivni, trebalo bi da se odmah testirate, jer je moguće da ste bili izloženi nekim bolestima pre mnogo godina i da ste još zaraženi, što može biti opasno po zdravlje, a možete da zarazite još nekoga.

Nekim bolestima treba vremena da se ispolje, tako da se neki testovi moraju ponavljati, nekada mesec dana kasnije, nekada tri meseca kasnije.

Ne testira se svaka PPB na isti način, zato je važno da sa lekarom razgovarate kakve seksualne aktivnosti upražnjavate, što će lekarima pomoći u izboru testa. Ako ste upražnjavali analni seks, lekar će vam pogledati anus; ako ste upražnjavali oralni seks, lekar će vam pregledati grlo.

Prilikom testiranja se može davati uzorak krvi ili urina, ili se može uzeti uzorak sa genitalija ili iz usta. Neke te brisove možete i sami uzeti, ali nemojte raditi ništa bez konsultacija sa lekarom.

Jako je važno da ne mislite da će vas lekar automatski pregledati za sve PPB prilikom posete. Moguće je da idete da radite Papanikolau test, ali to ne znači da ste se tako pregledali za sve polno prenosive bolesti. Morate da pitate za šta se testirate i ako ste zabrinuti i mislite da vam treba neki test, slobodno ga zatražite.

Ne zaboravite i da je promiskuitet bez zaštite najsigurniji put ka polno prenosivim bolestima, kao i da treba redovno da se pregledate ako ste seksualno aktivni.